Cart is empty 
Je li moguće da svijest, ono što zovemo “ja”, postoji i bez mozga? Zvuči kao znanstvena fantastika, ali nova zapažanja i teorije otvaraju vrata jednoj od najdubljih duhovnih rasprava – možda svijest nije produkt mozga, nego nešto što postoji neovisno o njemu.
Sve više znanstvenih slučajeva pokazuje da neki ljudi, unatoč velikim oštećenjima mozga ili čak gotovo potpunom izostanku moždanih struktura, i dalje žive funkcionalno – svjesni, prisutni, puni osobnosti. Kako je to moguće?
Kada tijelo ne može objasniti um
U neuroznanosti vlada teorija da je svijest rezultat neuronske aktivnosti. No što ako je točno suprotno? Što ako je mozak zapravo prijemnik, a ne izvor svijesti – poput televizora koji prikazuje signal, ali ga ne stvara?
Postoje dokumentirani slučajevi ljudi s vrlo malom količinom moždanog tkiva koji su vodili posve normalan život – studirali, radili, imali obitelji. Ovo ruši temeljne pretpostavke znanosti i približava nas drevnim učenjima koja svijest doživljavaju kao vječan i neuništiv entitet.
Duhovna perspektiva
U mnogim duhovnim tradicijama svijest se smatra božanskom iskrom, izvorom života koji koristi tijelo kao vozilo, a ne obrnuto. Ako svijest ne proizlazi iz mozga, već koristi mozak kao alat, tada su iskustva poput intuicije, deja vua ili duboke meditacije samo odsjaji te više razine postojanja.
To bi značilo da mi nismo tijela koja su svjesna, već svijest koja trenutno boravi u tijelu.
Što to znači za nas?
Ovo otkriće može promijeniti način na koji gledamo na smrt, život, bolest i iscjeljenje. Ako smo svijest, a ne tijelo, tada prava promjena ne dolazi izvana – dolazi iznutra. Tada prestajemo biti žrtve okolnosti i postajemo kreatori vlastite stvarnosti.
Svijest bez mozga nije znanstvena pogreška – to je poziv na buđenje.
