Cart is empty 
U posljednjih deset godina sve više znanstvenika, kvantnih fizičara i neuroznanstvenika napušta tradicionalnu ideju da je svijest rezultat mozga. Umjesto toga, javlja se novi pogled – da je svijest temelj svega što postoji, dok su materija i energija sekundarni izrazi te svijesti.
Ovo nije samo filozofska ideja – već i ozbiljna hipoteza koja dolazi iz područja kvantne fizike, gdje su rezultati pokusa sve teže objašnjivi ako svijest nije uključena kao aktivan čimbenik.
Što znači da je svijest primarna?
Ako je svijest temelj postojanja, to znači da materijalni svijet ne postoji sam po sebi, već da ga svijest promatrača na neki način stvara ili oblikuje. Svemir, u tom kontekstu, nije nešto što postoji neovisno o nama – već interaktivno polje koje reagira na našu pažnju, uvjerenja i emocije.
Ova ideja se sve više razmatra i među fizičarima koji proučavaju fenomene poput kvantne superpozicije i kolapsa valne funkcije – gdje se čini da je upravo promatrač taj koji određuje ishod.
Što to znači za nas?
Ako prihvatimo da je svijest temeljna, tada:
Više nismo nemoćne žrtve okolnosti, već kreatori stvarnosti.
Misli, uvjerenja i emocije izravno utječu na stvarni svijet.
Duhovni razvoj nije “alternativa”, već ključ za razumijevanje postojanja.
Ovo otvara vrata prema potpuno novom načinu života, u kojem duhovna praksa nije izolirana od znanosti, već je s njom usklađena.
Gdje nas ovo vodi?
Sve više istraživača i autora počinje razmatrati ideju da je naša stvarnost poput sna – kolektivno projiciranog svijeta, temeljenog na uvjerenjima čovječanstva. U takvom svijetu, iscjeljenje, čuda, i osobna transformacija postaju ne samo mogući – već prirodni.
Možda je vrijeme da se prestanemo pitati “Što ako je svijest primarna?” i umjesto toga počnemo živjeti kao da već znamo da jest.
